Ivica Percl
Uz Zvuke Valcera Starog
Uz zvuke valcera starogProlaze dani, godine i vijek,U sobi jednog čovjeka malogStajao je vergl i krevet mek.Tu je bio sav namještaj stariŠto od bogatstva ostade mu sad,On sve troši i za ništa ne mari,Jer on je živio dok je bio mlad.Za novac što mu ga država dajeŽivi bijedno i čeka svoj dan,A vergl svira i za vrijeme ne haje,Jer slušajući njega on tone u san.Odlikovanja što je dobio davnoI stare čizme iz mladosti su tu,Ponosan je na svoju hrabrost i ono vrijeme slavno,Svima priča zgode o ljubavi i o ratu.Pokraj njega život i dalje teče ludoI ne vidi junaka starog tu,A valcer kroz vergl stvara čudoI njegov zvuk prkosi vremenu.Jednog dana kroz sobu prođu zanimanja razna,Vergl, čizme i odlikovanja nisu više tu,Zauvijek soba ostade pusta, usamljena i prazna,Uz zvuke valcera starog naš prijatelj je na vječnom počinku.
From Letras Mania