Djordje Balasevic

Ilona
Jednog leta, s kraja sveta,vozio sam putem sivim.Ja sam putnik, od tog zivim.Samo je podigla taj prstic svoj i ja sam stao, otvorio njoj.Ona je andjeo bila, sa greskom - bez krila, moj san, mojaIlona, jos se secam tvog imena,sretna i sama, sva u bajkama,gde li je sada Petar Pan, i svi oni momci?Ilona, tvoja je slika moja ikona.I cim se dignem ja joj namignemi uvek tako pocne dan.Dobro guram, kroz zivot burani mada zivim dosta sretno,ja nemam nikoga konkretno,uz kog bi bio i sretan i ludi tako miran i siguran svud,ja nemam nikog da masta i prica mi svasta svu noc kao mojaIlona, jos se secam tvog imena,sretna i sama, sva u bajkama,gde li je sada Petar Pan, i kapetan Kuka?Ilona, tvoja je slika neka moja mala ikona.I cim se dignem ja joj namignemLetras de cancionesi uvek tako pocne dan.Slabo pricam, bas nisam vican,al' sad reci idu same.O, zivot pise ljute drame:Ja znam detalje, sitnice o njoj,al' ne znam adresu, telefonski broj,il' nesto slicno po cemu bih saznao gde li je sad izvesnaIlona, jos se secam tvog imena,sretna i sama, sva u bajkama,gde li je sada Petar Pan, i svi oni momci?Ilona, tvoja je slika neka moja mala ikona.I cim se dignem ja joj namignemi uvek tako pocne dan.Lutko lepa, dobar dan... From Letras Mania