Arsen Dedic
Spaliti Zemlju
Istog časa kako si otišlaStihovi su prestali vrijediti,Ne samo oni o tebi nego općenito svi,Stihovi ljubavni, stihovi politički i stihovi o smrti...Koji su se na tebi grijali,Koje sam mogao na tebi ispitati,S pogledom na tebe,Idući u tvoju trošnu ložnicu,Ispisani na tvojoj načetoj puti,Potražiti ih u tvojim gorućim ustima.I sad mi se postavlja pitanje -Što ostaje od poezije kad se rastane od one koja me na nju silila ?I istog časa kako si otišlaPokušavao sam spasiti,Pokušavao sam ispraviti,Pokušavao zalijepiti,Ali udarci, udarci...Kroz koje najprije vodaPa niska večer, pa trava preraslaI na koncu -Zvučni znak, zračni znak očajanja.Sve to sabrati, spaliti za sobomNa prijevaru, na izdajuPokorenu zemlju ljubavnika...
From Letras Mania