Arsen Dedic
Putovanje
Napokon smo sami, u tom dvorcu praznom,Umorna od puta ostala si sa mnom.Bijela si i mirna kada sklapaš oči, Predjelima sjajnim sada ćemo poći.Nema na tvom licu nemira ni sjene,Zauvijek si, draga, zaspala kraj mene.Sigurni smo sada, nježna si i plaha,Ali ovdje nema života ni straha.Sad nas more čuva, sad nas kriju kiše,Jedno zvono zvoni - ne čujem ga više.Tonemo u mraku, ali tu gdje ležišProbija se svjetlo, ili mi se smiješiš.Sad nas more čuva, sad nas kriju kiše,Jedno zvono zvoni - ne čujem ga više...
From Letras Mania