Print

Srce moje, primi?e se zima I kosa tvoja gubi sjaj i sijedi,Kao nad krovom sivi pramen dima Kada u tami nestaje i blijedi.U sve polako uvla?i se studen I sve smo ti?i, sve nas vi?e nema,To sunce pr?i jedan snje?ni grumen,To no? se duga u daljini sprema.Jo? malo sati, jo? koja minuta,I ne?to suza, ne?to tihog pla?a,Izgubljen se putnik sa daleka puta Umoran i sretan u zavi?aj vra?a.Tako ?emo i mi sad na kraju muke,Kad nas vi?e ni?ta na svijetu ne dijeli,Jedno drugom nijemo, blago stisnut ruke,Kao da nas ?eka opet ?ivot cijeli...I usnuti sretni, smireni i blagi, Ko visoka stabla u ?umskoj ti?ini, Jedno drugom dobri, jedno drugom vjerni Kao mornar brodu u stra?noj dubini. From Letras Mania