Himzo Polovina

Emina
Sinoc kada se vracah, iz topla hamama, Prodjoh pokraj basce staroga imama. Kad tamo u basci, u hladu jasmina, S ibrikom u ruci, stajase Emina. Ja joj nazvah Selam, jes tako mi dina Nesce ni da cuje lijepa Emina. Vec u srebrn ibrik, zahvatila vode, Pa niz bastu djule, zaljevati ode. S grana vjetar duhnu, pa niz pleci puste, Rasplete joj one, pletenice guste. Zamirisa kosa, ko zumbuli plavi, A meni se krenu bururet u glavi. Zamal ne posrnuh, mojega mi dina, Ali mi ne dodje lijepa Emina. Samo me je jednom, pogledala mrko, Niti haje alcak sto za njome crkoh. Ajsi ajsa jabasa konja jase subasa. Ajsi ajsa jabasa konja jase subasa. Po basci se sece, a plecima krece. Ni hodzin mi zapis nista pomoc nece. Ja kakva je pusta, moga mi imana Stid je nebi bilo, da je kod Sultana. Umro stari pjesnik, umrla Emina, Ostala je pusta basca od jasmina. Salomljen je Ibrik, uvelo je cvjece, Pjesma o Emini nikad umrijet nece. From Letras Mania